Devetnaestog januara 1925. godine potencijalno smrtonosna epidemija difterije zadesila je stanovnike malenog grada na severu Aljaske, Nouma. Lokalna bolnica ostala je bez lekova protiv difterije, a serum je trebalo da stigne iz Vasingtona. Kako su se motori aviona usled veoma niskih temperatura zaledili, jedino preostalo rešenje bile su saonice za vuču pasa. Grupa od 150 pasa trebalo je da pređe razdaljinu od 1085 kilometara za samo pet dana, a među njima se naročito istakao crno-beli haski zvani Balto. Balto do tada nije imao reputaciju vođe a ipak je dokazao da ne samo da je sposoban da vodi računa o bezbednosti zaprege, već i da spase celu grupu od sigurne smrti u reci Topkok. Tim na čelu sa Gunar Kasenom koji je upravljao zapregom i Baltom, kao vođom stigao je na odredište 2. februara a grad je bio spasen. Balto je uginuo 1933. godine u svojoj petnaestoj godini a njegovi preparirani posmrtni ostaci poklonjeni su Muzeju prirodne istorije u Kvivlendu. U znak sećanja na njegovu hrabrost, 1925. godine, 17. decembra, u Central parku u Njujorku je postavljena Baltova bista. Nakon ovog velikog podviga i spašavanja grada, osnovane su godišnje trke Iditaroid, na kojima psi, svakog marta vuku sanke od Enkotidza, Najvećeg grada Aljaske , do Nouma, u duzini od 1810 kilometara.